Potrebno je skoncentrisati se na svoje dobre strane – Iako je dobro da budete svjesni nekih loših crta koje imate, takođe imate i mnogo toga da ponudite. Uviđanje jakih strana vaše ličnosti pružiće vam samopouzdanje toliko da razbijete lošu sliku o sebi i da prevaziđete usamljenost. Pitajte se: ’Koje su moje naj-naj strane?‘ Razmišljaj o svojim talentima i kvalitetima. Sve ono što imate dobro u sebi iskoristite i preusmjerite na ljude oko sebe. Koliko dobrog budete pružali ljudima, vratiće vam istom mjerom. Krug pozitivnih i dragih ljudi formiraće se oko vas i postepeno će osjećaj usamljenosti isčezavati. Pleši ako plešu svi oko tebe, vjerovatno svako odnas u sebi nosi pregršt radosti a vrlo malo tuge koja nas je i bacila u okove usamljenosti. Nerjetko zbog različitih okolnosti u većini slučajeva „tuge“ bježimo od ljudi, društvo nam postaje izopačena nerazumna slika, poznata i do juče draga lica postaju oličje našeg neuspjeha i glavni krivci našeg trenutnog emotivnog stava pa bježimo u krajnju granicu našeg postojanja u usamljenost. Kad se uvučemo tako duboko pod taj pokrivač usamljenosti ne vidimo i ne osjećamo apsolutno ništa, samo nestajemo, tonemo. Kao krajnja svrha života čini nam se da je jedino usamljenost. Međutim, takvi kakvi smo vrlo je teško pronaći put i izvući se iz toga ponora.
Neki dan mi prijateljica kaže da se posvađala sa dečkom, danima leži u krevetu i ne želi uopšte da vidi ikoga oko sebe jer je svi nerviraju i nemaju razumjevanja za njeno stanje a ona se kako kaže osjeća nekako usamljeno i napušteno i da je ja ne mogu razumjeti jer nisam nikad nešto tako doživjela“. Tačno i ne mogu je razumjeti jer u toj situaciji ona je postala nerazumno i iracionalno biće. Ona bježi od slobode, što su prema njemačkom socijalnom psihologu Fromu iracionalni pokušaji da se izbjegne ili umanji nepodnošljivo osjećanje usamljenosti a koje zapravo samo pojačava osjećanje izgubljenosti Ali, razvila sam dovoljno dobro saosjećajnost iliti empatiju, bar se nadam, da je ako ništa drugo mogu saslušati. Čak i ako se ne slažem sa njenim mišljenjem, strpljivo joj dopuštam da se izrazi. Baziram se na ono u čemu se slažem sa njom, a kad dođe trenutak nesloge sa taktom i na lijep način objasnim da je moje mišljenje drugačije.
Međutim ni ovakav vid empatije neće pomoći da se izvučete iz usamljenosti. Takav duboko ukorjenjen i ušuškan osjećaj teško je odbaciti, ali naš narod kaže klin se klinom izbija. Ne trebaju vam razni medikamenti za smirenje ili smijeh, samo vi snagom svoje volje možete se izvući, potražiti inicijalnu kapsulu koja će pući i uzburkati vaš adrenalin koji će vam pokazati da ste vi ipak osoba od krvi i mesa izvezena od različitog spoja emocija. Emocije koliko negativne toliko i pozitivne su sastavni dio vašeg duha i tjela, treba ih samo aktivirati. Zato plešite, skladnim koracima života jer ne znate iza kog ugla se nalazi vaš klin koji će usamljenost izbiti samo jednim udarcem i preplaviti vas pozitivnim haosom.
Skoncentrišite se na sebe, vidjećete koliko dobrih strana imate, iskoristite ih jer usamljenost nije jača od vas samo vas je zbunila i odvukla na drugu stranu. Obraćajte se drugima onako kako bi htjeli da se oni obraćaju vama. Svađalački duh, ismijavanje drugih, kao i samopravičan osuđivački stav jednostavno odbijaju druge. Više će te voljeti ukoliko je tvoja riječ uvije ljubazna. Skupite snagu, poradite na sebi i samo vi se možete jačinom svoje volje izvući iz tog jadnog osjećaja usamljenosti.