Sjećam se kiša je padala
ulica strana, mokra klizava
sjećam se tad je nestala sreća
rodila se tuga i jedna suza.
Rekao si: „Šećeru, ja odlazim
vrijeme će ti izlječiti rane
vrijeme će te odvesti u zagrljaj drugi,
vrijeme će ublažiti tugu i boli.“
Slagao si me ljubavi,
snovi su prepuni boli
na licu nosim masku
i lažem da si dio prošlosti.
Sjećam se kako si me gledao
lagan poljubac na usne spustio
govorio da ćeš biti tu za mene
lagao si jer sa osvitom zore
ti se već nestao.
Sjećam se svega a nemam ništa
hodam mokrim ulicama
i ne plačem, to su kapi kiše
na umornom licu
a tuga se sakrila negdje u srcu
sa lažima napravila šarenu dugu…