Poklanjam ti ove noći bez sna
jedan dio dragocjenog života
ove riječi bezazlene
ove stihove bez kraja.
Kao da mi je negdje
ostao smisao života
kao da ništa više nema značaj
kao da nestaju sjećanja.
Samo ti poklanjam ovo zrno,
zrno života što mi ostaje
jer ni sama ne znam šta se desilo
šta je to ubilo radost u nama.
Ma znam da će sve doći, novo
znam da će me drugo Sunce grijati
i da će ptice drugačije pjevati
ali pitam se kolika je cjena za to.
Oprosti što ti poklanjam
ovaj dio sebe, dio života
i znam da sve gubi značaj
ipak idem dalje, ali sama…
2001.godina