Gledaš me kao zvijezda sa neba
miluješ me kao sunce u proljeće
tvoji koraci kao kamenje
teški, oštri negdje iz daljine.
Suza u moru istine
crnilo i tupi zvuk iz duše
ubija me lagano sve
živim u ulici nesrećnih.
Gledaš i dalje kao opčinjen
ali nisam to ja i nisi ti
to su drugi našu ljubav nastavili
u onoj olujnoj noći na plavoj pučini.
Okrećem se kao u ludilu
razbijam i lomim sve
dođe mi da vrištim
kad sve ide dalje bez mene, bez tebe.
Pogledi, osmjesi
ništa mi suđeno nije
živim u bezimenom gradu
na raskrsnici bola i tuge…
