Šta je voda zemlji, nebo ptici,
pećina krvoločnom tigru, a šta si ti meni.
Da su me pitali jutros dok je sunčev glasnik
najavljivao novi dan, rekla bih
sve si mi, tu pored moga skuta.
A danas,
vjetrovi su odnijeli emocije
kise su nakvasile lice,
srce u santu leda pretvorile.
Šta si ti meni, kako da te zovem
kad su usne nijeme, grlo ne pušta ni glasa.
Kako da te zagrlim, tjelo je slomljeno
ruke zgrčene i drhtave.
Šta si ti meni?
Danas, sutra…
Ništa ti nisi nikad ni bio
ja samo želi da zaboravim
želim se pretvoriti u hladnu rosu
želim zaboraviti guste gradove
ugasiti munje, ali ne, ne mogu.
Osjećam te, a mrzim te
vidim te, a ne želim.
Šta si ti meni?
Kradljivac mojih snova,
muškarac kamenog srca
biće bez duše i ljepote.
Ubio si ljubav, srušio mladost
podigao stijene između tebe i mene
potopio usnule sjene, dozvao suze
Šta si ti meni, kad me umor savlada
ništa ti nisi, samo prokletstvo koje
presušuje izvore i gasi sunce…
