Evo stiže već proljeće
i vesele pjesme lastavica
izvlače se životinje iz jazbina
samo ostaje još uvijek
tužna zimska balada.
Ruža je već u cvatu
bacila miris kroz polja
samo princeza čeka
neke zime bez kraja,
samo princeza sanja
sjaj crnog uvojka.
Sunce već niže bisere proljeća
I šuma grabi zelene boje
nebo se smješka i kiše su stale
samo princeza zimu doziva
da joj vrati njenog dragana.
I još uvijek negdje u vazduhu
struji balada o njima
o ljubavi bez kraja i povratka.
Tužna je princeza
a proljeće je miluje.
Moli za još jedan dah snjegova,
za znane dodire, hladne vjetrove.
Čujem glas princeze
odzvanjaju njeni koraci
bezbojnom umilnom tišinom
na usnama joj balada o ljubavi
u ruci amajlija od zlata
i zaplaka ona, zaplaka nebo
proljeće zastade u tihom hodu,
vjetar joj kosu splete.
Ne plači princezo
pusti da ljubav nestane
doći će nove godine,
noseći šarene iluzije.
Zagrli ona život
baci amajliju u nepovrat
zapjeva pjesmu veselog proljeća.
Sad posle vječnosti
sniva u drugom zagrljaju
ljube je neke druge usne
samo u srcu male princeze
osta jedna snježna pahulja
zaleđena, skrivena i dobro čuvana.
