Zadnje objave
Besciljna lutanja
Kad sam otišla više se nisam osvrnula. Hladnoća je ostala kao treptaj oka, kao beskraj praznine. Nizala su se proljeća, dani se sumorno vukli. Družila sam se sa jesenjim kišama milovala neka bezlična jutra. Kako mi je? Niko me nije ni pitao. Sumorno sam okretala...
Ne bih da se sjetim
Ne bih da se sjetim ali ružičaste sjenke talasaju iznad moje granice postojanja. Mogla bih koračati decenijama I ne bih se sjetila da ova jesnja kiša nije zakucala sjetno na moje prozore. Bio si svjetlost dana koja se protezala i neprestano radovala. Mogla sam...
Kad si me ostavio
Noć se spustila, nekako olovna i hladna. Kiša rominja onako otužno, uplašeno i tajanstveno. Hodam korakom sporim. Rukama hladnim dodirujem trag prošlosti, trag mladosti. Gledam u pustu tamu, kraljicu mjesečeve svjetlosti i sve mi se čini da iz daljine čuju se zvuci....
Ne znam bez tebe
Sunce me jutros probudilo svojom iskričavom svjetlošću. Hladan, prazan jastuk pored mene. Tijelo mi treperi u ovoj samoći. Gledam prazninu. Pokušavam udahnuti poznati miris. Suza, lagana, topla klizi mi niz lice. Nema te. Pitam se kako jutros izgledaš? Kako si se...
Mi ne postojimo
Naizgled, reklo bi nebo dišemo kao jedno ali znaju zore one lagane uzdahe i ljubim te a kao da to nisam ja, poželim reći odlazi jer možda bi jutra bila svjetlija nešto svečanija. Grlimo se a noć me surova doziva i jutros je zora ostala uplakana. Želim te povući...
Prošetaću…snovima tvojim
Prošetaću tvojim snovima upoznati tvoje malene požude. Naslikaću na jednoj strani kreveta otisak tvog dragog tijela. Zapečatiću tragove tvojih ruku na umornom licu mom. Nazvaću zoru imenom tvojim buđenjem sunca, poljupcima poznatim. Prošetaću snovima tvojim, jer si...