Pjevale su lastavice u tiha predvečerja pričale su breze, dok su se gasila sunca, bosim nogama sam gazila, laganim, umornim korakom i osjećala nešto čudno kao kad se rastaje dan i noć kao kad kiša zaplače iz oblaka. Bila sam sama, a ti samo ćutiš kao hladna zimska...

Evo stiže već proljeće i vesele pjesme lastavica izvlače se životinje iz jazbina samo ostaje još uvijek tužna zimska balada. Ruža je već u cvatu bacila miris kroz polja samo princeza čeka neke zime bez kraja, samo princeza sanja sjaj crnog uvojka. Sunce već niže...

Možda će danas ili sutra neko postati meni sve ono što nisi ti. Hoće znam, neko će za mene stvoriti izvore života i vjere. Neko će mi biti ono, što ti samo ti nisi. Znam, oprosti mi Bože, znam da lažem znam da odurno varam sebe. Proći će zime, vozovi u daljini nestati...

Reci koje su sjene noćas zaspale, ko je nebu ukrao zlaćane boje, dodirni mi ruke i reci ko je ukrao njihovu sreću. Zaboravi, ne reci ništa samo pomiluj uspavane sjene došapni im neke setne balade, jer ja nisam ja to nije moje djelo slika se stvorila sama duša je...

Bio si moja svaka misao, besmrtnik što je nebom lutao. Jesi bio si skitnica, izgubljena duša i ipak si me volio. Na svim svojim pohodima u srcu me nosio. A ja sam se smijala, smijala do ludila tvojim blesavim vicevima. Šaputao si da su duge satkane za mene, igrao se...

Čujem poznati korak neki dragi glas i bojim se da neko sazna da će te neko uzeti da ću ostati sama i slomljena da će te neko odnjeti u nemirni zov šuma tamo gdje zvjeri umiru gdje strah caruje u vazduhu.                           Poželim reći tvoje ime a bojim se šta...