od strane Rijeka života | dec 2, 2014 | Ja pišem
Uvija se oko mene magličasto, neprimjetno, nedodirljivo. Ruka klonula. Dodirnuti, poželjeti. Osvanuti kao rosa na dlanu. Dah nekako težak, a tijelo mlitavo, nepostojano. Praznina! Pozornica života prevelika za tebe, za nas. Beskrajno dugi dani vuku se po toj...
od strane Rijeka života | nov 4, 2014 | Ja pišem
On nije savršen za mene rekle su mi sve ove godine koje su ostavile tupu prazninu. Svaki drugi dan očekivala sam blještavilo okovano njegovim pogledima. Melodiju njegovog osmjeha. Svilom protkan njegov dodir. A, godine se vukle, jednolično i sporo. Nadanja se uplašeno...
od strane Rijeka života | okt 13, 2014 | Ja pišem
Još uvijek koračam mokrim ulicama. Čini mi se da su sva nadanja toliko daleka, nedostižna. Učini mi se samo na tren odsjaj vremena a onda se ugase sva svjetla. Nestane onda i ova toplota debelog kaputa, već namočenog kišom na meni. Nastavim korakom, nesmotrenim, sve...
od strane Rijeka života | okt 8, 2014 | Ja pišem
Kad sam otišla više se nisam osvrnula. Hladnoća je ostala kao treptaj oka, kao beskraj praznine. Nizala su se proljeća, dani se sumorno vukli. Družila sam se sa jesenjim kišama milovala neka bezlična jutra. Kako mi je? Niko me nije ni pitao. Sumorno sam okretala...
od strane Rijeka života | okt 6, 2014 | Ja pišem
Ne bih da se sjetim ali ružičaste sjenke talasaju iznad moje granice postojanja. Mogla bih koračati decenijama I ne bih se sjetila da ova jesnja kiša nije zakucala sjetno na moje prozore. Bio si svjetlost dana koja se protezala i neprestano radovala. Mogla sam...
od strane Rijeka života | okt 3, 2014 | Ja pišem
Noć se spustila, nekako olovna i hladna. Kiša rominja onako otužno, uplašeno i tajanstveno. Hodam korakom sporim. Rukama hladnim dodirujem trag prošlosti, trag mladosti. Gledam u pustu tamu, kraljicu mjesečeve svjetlosti i sve mi se čini da iz daljine čuju se zvuci....
